Najčešći znakovi upozorenja na lišmaniozu uključuju probleme s kožom (krastava i ispucala koža, osobito oko očiju), gubitak težine i slab apetit. Pravovremeno prepoznavanje simptoma je iznimno važno jer bolest može mjesecima, pa čak i godinama, mirovati u organizmu psa bez vidljivih znakova.
Ako često ljetujete sa svojim psom u Mediteranskim zemljama (ili na Jadranu), vaš bi ljubimac mogao biti u opasnosti od lišmanioze.
Lišmanioza je bolest koja je široko rasprostranjena na području Južne Europe, uključujući zemlje poput Hrvatske, Slovenije (zabilježeni seropozitivni slučajevi), Španjolske, Portugala, južne Francuske, Italije i Grčke.1
Bilo da ostajete u svojoj zemlji ili putujete u susjedstvo, odmor sa psom može biti predivno iskustvo. Ne morate trošiti na hotele za pse, ne brinete se hoće li se vaš ljubimac osjećati usamljeno, a i fotografije s godišnjeg odmora izgledaju puno bolje.
Danas je ljetovanje s našim četveronožnim prijateljima jednostavnije nego ikad, zbog čega je iznimno važno upoznati se s posljedicama koje lišmanioza ima na pse, kao i s pravovremenim prepoznavanjem simptoma.
Lišmanioza se javlja u toplijim krajevima, a parazita koji uzrokuje bolest (Leishmania infantum) prenosi papatač (izgleda kao mali komarac). Ženka papatača ubode žrtvu više puta, hrani se krvlju zaražene životinje i tako prenosi parazita na sljedeću žrtvu.
Ovisno o simptomima, lišmanioza može biti visceralna (zahvaća unutarnje organe) ili može uzrokovati probleme s kožom. To znači da zdravlje psa može biti ugroženo na različite načine. U nastavku ćemo proći kroz neke od najčešćih simptoma:
Problemi s kožom
Kod svakog psa koji boluje od lišmanioze razvije se visceralni (unutarnji) oblik bolesti kod kojeg su zahvaćeni unutarnji organi, a kod većine se simptomi pojave i na koži. Tipični simptomi kožnog oblika lišmanioze su krastava, svrbljiva i ispucala koža te gubitak dlake i pojava mjesta bez dlake. To se najčešće primjećuje oko usta, nosa, ušiju i očiju psa ili pak na području koljena i laktova. Može se uočiti i hiperkeratoza: zadebljanje te otvrdnuće tkiva nosa i jastučića na šapama. Dlaka zaraženog psa obično je u lošem stanju, a zbog ispucale kože može doći i do krvarenja.
Gubitak težine i slab apetit
Visceralna lišmanioza zahvaća unutarnje organe, zbog čega pas počinje mršavjeti, a opće stanje mu može postati vrlo loše. Limfni čvorovi mogu oteći, slezena se može povećati, a sve to može dovesti do zatajenja bubrega. Također se mogu javiti bolovi u mišićima, upale zglobova te oticanje testisa.
Simptomi oštećenja organa uključuju gubitak težine, ozbiljan gubitak apetita i kronični proljev. Bez odgovarajućeg liječenja, lišmanioza može imati smrtni ishod.
Otečeni zglobovi
Kod zaraženih pasa može doći do oticanja zglobova ili nogu. Stoga pse koji pokazuju znakove upale zglobova, a bili su izloženi riziku, treba testirati na lišmaniozu. Oticanje zglobova ili nogu također mogu biti popraćeni povišenom temperaturom i izraženom slabošću.
Podmuklost lišmanioze leži u tome što bolest može mjesecima pa čak i godinama, mirovati u organizmu psa bez ikakvih vidljivih simptoma. Neki se psi lakše, a neki teže bore protiv bolesti. Nemoguće je unaprijed znati kako će se organizam pojedinog psa nositi s infekcijom.
Preventivne mjere
Postoji nekoliko načina na koje možete zaštititi svog psa od infekcije. Preporučuje se smanjiti rizik od uboda papatača korištenjem odobrenih repelenata namijenjenih isključivo psima.
Papatači su najaktivniji u sumrak i zoru, pa se preporuča da izbjegavate večernje šetnje – posebno u šumovitim predjelima, parkovima i vrtovima i ako je moguće, ne ostavljajte psa da spava na otvorenom tijekom ljetovanja.
Dijagnosticiranje lišmanioze je složeno pa se uvijek posavjetujte s veterinarom ako sumnjate da je vašeg psa ugrizao papatač ili ako primijetite bilo kakve sumnjive simptome.
Jeste li znali?
Lišmaniozu prenose ženke papatača (mužjaci ne bodu). Ženke polažu jajašca u pukotine zodova, rupe u zemlji pa čak i u brlozima divljih životinja.
